- I u mojoj porodici, kao i kod većine, bilo je i tih nekih monarhista i četnika i komunista. Nažalost, i dan danas vrtimo te iste priče, možda u nekim drugačijim oblicima, jer se, navodno, vreme promenilo, a zapravo se ništa radikalno u tom smislu ne menja -
Sena Đorović, glumica
- Pozorište suštinski vežba empatiju, razumevanje, poziva na dijalog, na razmenu, zaintrigira nas za tuđu sudbinu, pomera nas iz naših sebičnih pozicija u kojima se samo sobom bavimo, podseća Milan Marić -
Milan Marić, glumac
- Možeš ih slediti ili ne, ali treba da si svestan na koji način su te one oblikovale -
Vanja Ejdus, glumica
"Utisak je da se danas često zabašurujemo u pobednike i krijemo se iza njih"
Veljko Mićunović, reditelj komada „Očevi i oci” NP Beograd
Ovde se svaka sloboda osuđuje i ne samo osuđuje, nego, čak, i kažnjava, a to je potpuni opozit prirodi čoveka, kaže za bilten JPF-a Joakim Tasić
Predstava „Deca” nema žanr, ona kreira potpuno novi pristup pozorištu, prepuna je različitih pozorišnih izraza, sasvim je nešto novo na našoj teatarskoj sceni i vrlo je značajno da obiđe što više festivala i pokaže da je sinteza različitih umetnosti neophodna. Nazvala bih to umetničkim globalizmom, u smislu kombinovanja žanrova, stilova, izraza i samih umetnika, kaže za bilten i sajt JPF-a Milena Đorđević osvrćući se na predstavu „Deca”, u režiji Irene Popović, Narodnog pozorišta u Beogradu. Ta opera u 17 pesama na muziku Irene Popović, prema romanu u stihu Milene Marković, izvedena je prve festivalske večeri 28. Jugoslovenskog pozorišnog festivala u Užicu.
Pavle Jerinić, koga smo prve festivalske večeri 28-og JPF-a imali priliku da gledamo u predstavi „Deca” Narodnog pozorišta u Beogradu, u kome je stalni član, ostvario je i zapažen broj uloga u Zvezdara teatru i Pozorištu „Boško Buha“ radeći za najmlađu publiku. Kao dramski pedagog se jedanaest godina bavi srednjoškolcima, adolescentima, u dramskom studiju.
Promocija knjige : Kako je Frojd postao Frojd, autora Adama Filipsa, predstavljena je u okviru pratećeg programa 27. Jugoslovenskog pozorišnog festivala “Bez prevoda” u Narodnoj biblioteci Užice.
Knjigu sa engleskog prevela je Nada Donati, a izdavač je je Clio, 2022.
O knjizi su govorili: Nebojša Bradić, dr Snežana Damljanović i Zoran Hamović.
U okviru pratećeg programa 27. Jugoslovenskog pozorišnog festivala, u Narodnoj biblioteci Užice predstavljena je monografija Snežane Kovačević pod nazivom “Tihi majstor velikog umeća”, priređivača Zorana Jeremića.
Trećeg dana 27. Jugoslovenskog pozorišnog festivala, u okviru pratećeg programa, na maloj sceni užičkog pozorišta održan je Javni čas: Osnovne i master studije pozorišne režije, namenjen srednjoškolcima i studentina.
Čas je održala docentkinja dr um. Snežana Trišić, šefica Katedre za pozorišnu i radio režiju, Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu.
Drugog dana 27. JPF u okviru pratećeg programa u Narodnom pozorištu Užice otvorena je izložba „Meša Selimović-izbor dokumenata".
Autori ove izložbe su: Jelica Reljić, Aleksandar Marković i Nikola Adžić, a saradnici Petar Rosić, Dušan Guteša, Darko Pačvara, Darko Opalić i Anja Vulić.
Izložba „Meša Selimović-izbor dokumenata „realizovana je u organizaciji Državnog arhiva Srbije i Instituta Andrićgrad i predstavlja izbor arhivskih dokumenata o Meši Selimoviću iz fondova i zbirki Državnog arhiva i Arhiva Srpske akademije nauka i umetnosti i pojedinih dokumenata iz drugih ustanova.
Na izložbi su predstavljena dokumenta koja naglašavaju neke od najznačajnijih perioda iz života čoveka koji je obeležio srpski 20.vek u književnosti.
U holu Narodnog pozorišta otvorena je dvadeset šesta izložba užičkog fotografa i hroničara Jugoslovenskog pozorišnog festivala Radovana Baje Vujovića. Ova izložba je stalni sadržaj Pratećeg programa Jugoslovenskog pozorišnog festivala. Ustaljena praksa je da fotografije krase hol pozorišta sve do naredne postavke, a ovom prilikom publika je mogla da vidi fotografije nastale na prethodnom, 26. JPF i da se seti predstava koje su gostovale i takmičile se za Ardalione.
"Svaki festival se prati, ovo je 27. festival po redu, od početka pratim sve predstave, s njima pravim izložbu svake godine za prethodni festival. Svaki novi festival, novi izazov, nove fotografije. Ostale su u sećanju neke predstave, glumci, scenografije, svetlo… Ali se trudim pre svega da sa nekoliko fotografija pokažem suštinu te neke predstave, da ljudi koji su gledali, i koji nisu gledali, steknu neki utisak o samoj predstavi", kaže Vujović.
Svima su leptirići u stomaku dok ovo gledaju. Ovo je kod nas hit predstava i rado je gledaju, mada uvek ima tih pitanja zašto se ponovo priča o ustašama i o partizanima, kaže glumac Filip Detelić koji igra Srbina u predstavi „Blue Moon“ Satiričnog kazališta Kerempuh iz Zagreba.
Ograničenja su nama nametnuta spolja. Ono dečije u nama je izvor iz kojeg stvaramo pozorište. Taj izvor je nepresušan, a mogućnosti neviđene, kaže glumac Rakan Rushaidat.
Svako ima mogućnost da stvori svoj svet, a moj svet je umetnost. To je za mene prostor slobode i nisam spreman na kompromise, kaže Damir Karakaš, pisac komada “Blue Moon”.Čitanje nas čini ljudima. Teško mi je kada šetam Zagrebom i vidim ljude koji su puni neke unutrašnje praznine. Ljude do kojih mi je stalo, ali i druge, uvek volim da upozorim da ne dozvole da im se u očima vidi svaka nepročitana knjiga, kaže Karakaš.
-Junak našeg doba zasigurno je mali čovek. Svi ovi ljudi koji su večeras gledali ovu predstavu su junaci.
Veoma mi je drago da postoje ovakvi festivali da se možemo okupiti. Na JPF-u sam drugi put i vrlo sam počastvovana prijemom ovde, publikom i ovim razgovorima o predstavi, koji su jedinstveni samo za vaš festival. kaže glumica Branka Trlin.
Kao i svuda u regionu najmanje novca se izdvaja za pozorište, za kulturu. Mi smo nekako uvek zadnja rupa na svirali, a uvek smo najglasniji i najbolji ambasadori, kaže Maja Izetbegović.
-To može biti najobičniji čovek sa ulice. Pa svi smo mi junaci ako znamo zašto ustajemo. Pa to bi moj Mika Antić najbolje odgovorio kroz stihove „ ja uopšte mnogo volim da se igram ludosti….ja nisam za okretanje, ja sam za izokretanje. Kad ste vi zveckali zubima ja sam zvezdama zvonio“, kaže glumacMiodrag Miki Trifunov.
-Publika koja dolazi u pozorište je junak našeg doba, ali treba je dovesti više. Ovo je jedan divan prostor koji oplemenjuje, u kome se razmišlja, u kome se oseća, gde se energije i emocije direktno razmenjuju. Ta publika koja dolazi želi nešto da doživi, da se promeni, da se zapita. Svuda je oko dva posto konzumenata kulture. Moramo i mi umetnici dosta da se potrudimo da privučemo publiku. Jer kultura je dostupna svima, kaže glumac Ermin Bravo.
Probaćemo da nastavimo sa predstavama poput „Kavkaskog kruga kredom“, da se oslanjamo na estetiku Paola Mađelija i videćemo da li je to moguće, jer je Mađeli jedinstven, kaže glumac Ermin Sijamija.
Sramotno je to što nije pružena mogućnost mladim glumcima da rade. Onda imate situaciju da oni odlaze u inostranstvo, šamaraju tanjire po restoranima, a završili akademije, bili briljantni studenti. Ne znam šta će biti i kako će biti ako se ovakav trend nastavi, kaže Saša Torlaković, glumac i umetnički direktor NP Sombor.
-Prošle godine smo ovde bili sa predstavom Kad je Sombor bio Holivud, Kokana Mladenovića i na našu radost opet smo u Užicu. Ne možemo da kažemo da očekujemo nagrade ali se to prosto nameće jer je Tartif od svoje februarske premijere osvojio već 20 nagrada. Najvažnije je svakako, kako će publika da primi predstavu. Inače, ja jesam taze direktor ali nisam taze u ovom pozorištu. Moj stav je da tu dosta stvari dobro funkcioniše i nema razloga menjati ih. Cilj mi je da nastavimo u istom pravcu u kome idemo decenijama, kaže Bojana Kovačević, direktorka NP Sombor.