Bilteni, intervjui, reči kritike, , konferencije i video prilozi na jednom mestu
Druge festivalske večeri 22. JPF Užice izvedena je predstava “Samoubica” Nikolaja Erdmana u režiji Veljka Mićunovića i produkciji Crnogorskog narodnog pozorišta. Publika je imala neobičnu priliku da pogleda izmenjen kraj u odnosu na postavku na matičnoj sceni u Podgorici, na šta se odlučio reditelj Mićunović jer na užičkoj sceni ne postoji rotacija neophodna za vizuelni doživljaj i poruku nade koja se stiče uz te tehničke mogućnosti.
Festivalsku zavesu 22. JPF podigla je predstava "Tako je (ako vam se tako čini)" po tekstu Luiđia Pirandela u režiji Jagoša Markovića Jugoslovenskog dramskog pozorišta. Predstava je kreirana kao ravnopravna igra ansambla, bez posebnih glavnih uloga, ali među kojima se i zbog iskustva i glumačkih sposobnosti, ali i poruke u komadu ističe Predrag Ejdus.
Izložba „Proždiranje“ predstavlja najnovije radove mladog užičkog umetnika Miloša Milićevića (1991), koji je nakon Umetničke škole u Užicu, završio osnovne i master akademske studije na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu, odsek grafika u klasi profesora Miodraga Mlađovića. Izlagao je na kolektivnim izložbama među kojima se izdvajaju „Hong Kong Graphic Art Fiesta 2014, 12. međunarodni grafički bijenale Suva igla Užice 2015, 4. internacionalni salon grafike Kraljevo 2016, izložba studenata master studija FLU Gradska galerija savremene umetnosti Smederevo 2015. Samostalno je izlagao u galeriji Čigota i Narodnom muzeju Užice 2016, u Savremenoj galeriji Zrenjanin i Domu kulture Prijepolje 2017, a izložba u Narodnom pozorištu Užice mu je peta samostalna izložba. Radovi su postavljeni u prostoru Male scene.
- Pripali su mi čast i zadovoljstvo da otvorim jedan, po mnogo čemu poseban festival. Nastao energijom nekolicine entuzijasta, baš u trenutku kada se već naslućivalo da se ideja zajedništva u kojoj smo živeli raspada, upravo na toj ideji traje već 22 godine, okupljajući umetnike sa prostora nekadašnje Jugoslavije i potvrđujući da kultura i umetnost grade mostove razumevanja i zbližavanja među ljudima. Slogan bez prevoda upravo ističe tu ideju o zajedničkom kulturnom prostoru, bez obzira na tragične događaje kroz koje smo prošli i na najbolji način pokazuje da kultura može ono što ne uspeva politici.
Pre 22. godine jedna umna dama shvatila je zbog čega je važno da baš u ovom delu Srbije nastane festival koji će povezati jedinstven kulturni prostor u kome se govori „bez prevoda“. Te 1996. kao ministarka kulture prof. dr Nada Popović Perišić odobrila je njegov nastanak i posula ga zlatnim prahom, što dokazuje njegovo dvodecenijsko trajanje. Tada je otvorila prvi Jugoslovenski pozorišni festival, a nakon dve decenije burnim aplauzom publika je dočekala novo obraćanje prof. dr Nade Popović Perišić.