Igor Vuk Torbica je rođen u Drvaru 1987, odrastao je u Rovinju, a diplomirao na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu 2013. u klasi Alise Stojanović i kao najbolji student pozorišne režije u generaciji, dobitnik je nagrade „Hugo Klajn“.

Na trećoj godini studija, njegova ispitna predstava „Pokojnik“ dobila je glavnu nagradu festivala „Studio fest“, nakon čega je postala deo redovnog repertoara Jugoslovenskog dramskog pozorišta u Beogradu.

Režirao je „Carstvo mraka“ Lava Tolstoja (Narodno pozorište u Beogradu), „Razbijeni krčag“ Hajnriha fon Klajsta (Jugoslavensko dramsko pozorište), Molijerovog „Don Žuana“ (Narodno pozorište „Toša Jovanović“ iz Zrenjanina), „Hinkemana“ Ernesta Tolera (Zagrebačko kazalište mladih), „Priče iz Bečke šume“ Edena fon Horvata (Gradsko dramsko kazalište Gavella), Lorkine „Krvave svadbe“ (Grad teatar Budva i Srpsko Narodno pozorište) i komad „Tartif“, autorski projekat po Molijeru (Srpsko narodno pozorište i Narodno pozorište u Somboru).

Publika „Jugoslovenskog pozorišnog festivala“ imala je sreću da gleda pet režija sa potpisom ovog autora počevši od XX Festivala: „Razbijeni krčag“ (2015), „Hinkeman“ (2016), „Priče iz Bečke šume“ (2017), „Krvave svadbe“ (2018) i „Tartifa“ (2019), koje su nagrađene sa osam Ardaliona.

Saradnja sa Torbicom bila je plodotvorna za Jovanu Gavrilović koja je osvojila Ardaliona za najbolju mladu glumicu i nagradu "Avdo Mujčinović u predstavi "Razbijeni krčag". A, onda, veliki utisak na žiri i publiku ostavila je predstava „Hinkeman“ koja je s razlogom dobila kultni status odmah nakon premijere, a postala je i apsolutni pobednik XXI JPF „Bez prevoda“ . Osim Ardaliona za najbolju predstavu, „Hinkeman“ je osvojio Ardaliona za režiju Igora Vuka Torbice i Ardaliona za najbolju mušku ulogu u izvođenju Ozrena Grabarića. I užička publika bila je jednodušna da je to najbolja predstava i režija ne samo te 2016. već i jedna od antologijskih predstava u protekle dve decenije, nagradivši je ocenom 4,86.

I „Priče iz Bečke šume“ osvojile su tri Ardaliona ( za najbolju žensku ulogu- Nataša Janjić, najbolju scenografiju-Branko Hojnik i najbolju kostimografiju-Marita Ćopo), a predstava „Krvave svadbe“ donela je Ardaliona za najbolju žensku ulogu Milici Grujičić.

Festivalska publika punila je hol pozorišta i nakon predstava, čekajući da čuje šta ovaj mladi i mudri reditelj još ima da im poruči. Torbica je rado učestvovao u razgovorima i davao intervjue za festivalski bilten. Očigledno je voleo glumce sa kojima je sarađivao, a za njega su posebno vezani glumci Zagrebačkog kazališta mladih čiji se ansambl od Igora Vuka Torbice oprostio emotivnom objavom:

„Trenutak u kojem se tragično prekine mlad život, trenutak je u kojem u jednom svom dahu zastane čitav svijet. I potpuno je nevažno radi li se ovdje o pokušaju racionalizacije neobjašnjivog, ili tek naivnom načinu na koji možemo potražiti utjehu u trenucima potpunog besmisla, jer u slučaju gubitka Igora Vuka Torbice, riječ je prije svega o činjenici. Kazalište je zastalo, svjesno da je negdje iz dubine njegova srca zaista izvučena životna sila koja ga je gradila autentičnim rukopisom koji će biti nemoguće nastaviti ili nadopisati.“

Slađana Vasiljević