Tatjana Dadić Dinulović (Beograd, SFRJ, 1963) je teoretičar i umetnik u oblasti scenskog dizajna. Bavi se fenomenologijom scenskih događaja, kao i relacijom između umetnika, medija i prostora. Diplomirala je engleski jezik i književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu (1987), a magistrirala Scenski dizajn (2006) i Teoriju umetnosti i medija (2007) na Univerzitetu umetnosti u Beogradu. Umetnički doktorat iz scenskog dizajna odbranila je na Univerzitetu umetnosti u Beogradu (2008), a naučni na Univerzitetu u Novom Sadu (2014). Redovni je profesor na Fakultetu tehničkih nauka u Novom Sadu. Autor je knjiga: „Srbija: moj slučaj: nova evropska generacija“ (Clio i Britanski savet, 2008) i „Scenski dizajn kao umetnost“ (Clio i Scen, 2017) koja je predstavljena u okviru pratećeg programa 22. Jugoslovenskog pozorišnog festivala u Užicu.
- Knjiga jeste vrsta udžbenika za studente, ali sam je pisala jer sam imala potrebu da kažem šta je scenski dizajn kao umetnost. Taj pojam i oblast dolaze iz pozorišta i nastaju iz potrebe da se definišu svi oni elementi koji čine scensku sliku u pozorištu, a da to nisu pojedinačni elementi. Scenski dizajn podrazumeva artikulaciju prostora, dizajn dekora, kostima, svetla i zvuka, objedinjenih u jedinstvenu celinu koja kreira doživljaj kod posmatrača. Kada se taj način mišljenja, koji predstavlja upotreba scenskih sredstava u pozorištu, prenese ili izvuče iz te sredine i postavi u bilo koji drugi prostor- galeriju, ulicu ili bilo šta treće, onda ta umetnost postaje samostalna. To znači da, jedno umetničko delo scenskog dizajna može da bude kreirano bilo gde, ali da je taj prostor veoma važan, jer je on inspiracija, sagovornik i ishod, kaže autorka Tatjana Dadić Dinulović.
Tatjana Dadić Dinulović bila je članica žirija 2015, ali njeno upoznavanje Jugoslovenskog pozorišnog festivala počelo je ranije, još 2010. kada je njen suprug dr Radivoje Dinulović, arhitekta i scenograf i takođe profesor u Novom Sadu, učestvovao u festivalu kao član žirija i Saveta JPFU. Tih godina nastale su ideje o čvršćem povezivanju između novosadskog Fakulteta tehničkih nauka i festivala u Užicu, a saradnja je ozvaničena 2013. kada su strudenti na smeru „Scenska arhitektura, tehnika i dizajn“ prvi put bili gosti festivala.
-Jugoslovenski pozorišni festival se za našu školu nalazi na prvom mestu. Naši studenti ovde se prvi put susreću sa pozorištem. Ovo je mesto koje zaista razume šta scenski dizajn jeste i mi sa velikim zadovoljstvom svake godine studente dovodimo. Pripremamo ih unapred na obaveze koje ih očekuju ali, pored intenzivnog rada u ta tri dana kada oni gostuju, raspituju se šta im je još zadatak, žele da osete tu atmosferu i mislim da je to veliki kompliment za festival. Ovde nas je okupio Nemanja Ranković, umetnički direktor festivala i pružio nam mogućnost da osetimo šta je prava festivalska atmosfera, šta znači publika koja razume pozorište, koja ga voli, koja kupuje komplete karata a da ne zna šta je na repertoaru i mislim da to zaista jeste jedinstvenost ovog festivala, kaže dr Dadić Dinulović.
Dolazak u Užice novosadski profesori iskoriste da studente upoznaju i sa sadržajima drugih ustanova u gradu bogate istorije i kulture, što verujemo da su učinili i ovog puta.
Slađana Vasiljević