S obzirom da vrijeme u kojem danas živimo nije nimalo lako, onda se izbor ovogodišnjih predstava okupio, slikovito rečeno, pod pitanjem slavnog Fjodora Mihajloviča Dostojevskog: „Šta će sutra biti sa nama?“, koje pitanje, metafizičko, egzistencijalno i moralno, biti će i centralni slogan ovogodišnjeg festivala.
Zato nam baš Dostojevski i njegov „Zločin i kazna“ dolaze iz zagrebačkog kazališta „Gavella“ u raskošnoj i intrigantnoj režiji đaka beogradske pozorišne akademije Zlatka Svibena. Kontrapunkt ovoj predstavi biti će drugi ruski klasik Nikolaj Vasiljevič Gogolj i njegov gorko ironični „Revizor“ u izvedbi Ateljea 212, prema vrlo suvremeno provokativnoj ideji redateljice Ive Milošević. Na pitanje „Šta će sutra biti sa nama?“, na ovim prostorima, nakon raspada Jugoslavije, ratova i mržnje, pokušat će odgovoriti estetski vrlo zanimljiva predstava „Kuhinja“, Narodnog pozorišta iz Banja Luke u režiji Mladena Materića, kao i predstava koja je već izazvala dosta medijske buke, „Grebanje ili kako se ubila moja baka“, prema drami Tanje Šljivar, u izvedbi Narodnog pozorišta iz Zenice i u režiji mlade i vrlo darovite redateljice Selme Spahić. Gledat ćemo i dvije predstave jednog autora suptilnog scenskog rukopisa - Borisa Liješevića; prva predstava je više puta nagrađivani i hvaljeni „Čarobnjak“ u izvedbi Narodnog pozorišta iz Sombora a druga, autorski projekt „Očevi su grad(ili) Crnogorskog narodnog pozorišta iz Podgorice.
Ove godine imali smo ne malih problema s financijskim sredstvima i na taj način smo morali podijeliti sudbinu mnogih javnih poslenika u Srbiji i u regiji koji rade za zajedničko dobro: neke predstave na koje smo računali na tužan su način otpale i zbog toga nismo nimalo sretni. Ipak, osim šest gore navedenih predstava koje ulaze u konkurenciju za nagrade, pred Užičane dovodimo i sedmu predstavu „Sveti Georgije ubiva aždahu“, obnovljenu kultnu predstavu Ateljea 212, prema komadu nacionalnog teatarskog barda Dušana Kovačevića, koji za ovaj svoj komad kaže da je najbolji koji je ikada napisao. Ovom predstavom užički festival želi se uključiti i u vrlo aktualnu diskusiju, koja je i kod nas i širom Evrope već počela, u povodu obilježavanja stogodišnjice Prvog svjetskog rata, o vrlo kompleksnim uzrocima, te naročito dalekosežnim posljedicama ovoga rata koji je dramatično oblikovao kasnije evropske događaje ali i milione života do današnjih dana.
Unatoč svim teškoćama, bili smo snažno vođeni mišlju da Užičanima i gostima festivala pokažemo sa ovih prostora ono što je relevantno, živo i najbolje u pozorišnoj umjetnosti. Kao i uvijek, zadnju riječ kazati će publika: koselektoru, gospodinu Zoranu Stamatoviću i mojoj malenkosti ostaje realna nada da ovim izborom predstava tu publiku nećemo iznevjeriti i da ćemo imati još jedan festival Bez prevoda na ponos teatra i grada Užica.

Selektor
Bojan Munjin