Na prvo čitanje tekst deluje razuđeno, rasplinuto, dosadnjikavo, međutim Jagoš je uspeo pre svega briljantnim štrihom i razuđenošću igre - sa jedne strane taj hor, grupa tog sveta koji polako klizi u fašiza, onda sa druge strane tog sveta nekih jadnih migranata, emigranata koji ni sami ne znaju gde su ni kako se zovu i jednoga poluhisteričnog, razočaranog intelektualca koji shvata gde to oni klize, ali nema moći da to spreči i sve se završava jednim “munkovskim” krikom kad se popne na taj luster, objašnjava Predrag Ejdus u ulozi najstarijeg člana porodice Laudizi.
Posebnim emotivnim nastupom u komadu se ističe Seka Sablić, u ulozi gospođe Frole, majke koja ne može da se pomiri sa smrću ćerke (što je osnovna nedoumica komada oko koje se plete radnja - da li je ćerka živa ili ne).
-Nesreća, ratovi, žrtve, lične nesreće, odsustvo empatije celog sveta, to je uloga koju igram, koju volim i na svoj način razumem, poručila je Seka Sablić.
-Ovaj komad nosi istinu koja traje iako je napisan pre 100 godina, a to je da je građansko apsolutno marginalizovano i ne postoji nigde više u svetu. Građansko podrazumeva integritet države i društva, grupe, kaste, porodice, individue, a to je ozbiljno, svakodnevno politički i na sve druge načine uništavano. U takvom društvu svi zajedno živimo jer je nemoguće da postoje ljudi koji nemaju osećaj ni za nesreću, ni za lepe emocije koje se ljudima dešavaju. Mi danas smo svedoci raspada svih građanskih vrednosti, vlada malograđanska logika, senzacionalizam, površnost, trivijalnost dominira apsolutno u svim segmentima društva od vrha do dna, rekao je Branislav Lečić.
Festivalska publika videla je i Radu Đuričin, Irfana Mensura, Nenada Jezdića i mnoge druge na čelu sjajne podele glumaca Jugoslovenskog dramskog pozorišta. Nagradila je goste višeminutnim aplauzom i ocenom 4,61.
Druge takmičarske večeri na programu je predstava “Samoubica” po tekstu Nikolaja Erdmana u režiji Veljka Mićunovića i izvođenju Crnogorskog narodnog pozorišta iz Podgorice.